1921.
1. siječnja 1921. godine formirana je koalicijska vlada iz Narodne radikalne stranke (NRS) i Demokratske stranke (DS) kojoj je na čelu Nikola Pašić.
2. ožujka 1921. godine, tijekom rudarskoga štrajka, stvara se kratkotrajna samoupravna Labinska republika. Prije nego što su preuzeli vlast u Italiji, fašistički odredi su zaposlijeli sjedište radničkog odbora u Trstu 1921. godine, istog zapalili i napali predstavnike sindikata rudnika Raše. Povodom ovog događaja i prijašnjeg robovlaničkog odnosa prema radnicima rudnika Labinštine dolazi do generalnog štrajka oko dvije tisuće rudara. Rudari u kratkom vremenskom roku zauzimaju rudnike, proglašavaju republiku, organiziraju vlast i takozvanu crvenu stražu kao zaštitu od fašista te sami rukovode proizvodnjom rudnika uz potporu dijela seljaka zemljoradnika.
8. travnja 1921. godine Talijanska uprava, nakon žestokog otpora rudara, ipak u Istri vojnom silom guši postojanje Labinske republike.
12. svibnja 1921. godine stranka Hrvatska zajednica (HZ) s dr. Matom Drinkovićem na čelu napušta rad u Ustavotvornoj skupštini. Iako su prije bili za parlamentaran rad u skupštini te za to nagovarali i Radićevu HRSS koja je to odbijala, sada je i HZ napustila skupštinu.
21. svibnja 1921. godine tri hrvatske stranke koje odbijaju rad u Ustavotvornoj skupštini; HRSS (Stjepan Radić), HSP (Mirko Košutić) i HZ (Mato Drinković) sklapaju koaliciju koja se naziva Hrvatski blok (HB). Blok ujedinjuje hrvatske političke snage u otporu srpskoj hegemoniji i centralizmu.
Vidovdanski ustav
28. lipnja 1921. godine izdan je prvi Ustav Kraljevstva SHS (tzv. Vidovdanski ustav). Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci (HRSS) je po izlikom da nazivom "republikanska" prejudiciraju državno uređenje (monarhija) onemogućen pristup skupštini. Tijekom Ustavne skupštine, ostali hrvatski predstavnici odbijaju pozdraviti srpskog regenta Aleksandra kao vladara nove države smatrajući da bi tako priznali Petra za svog kralja. Inzistiranje srpskih zastupnika na pozdravu rezultira hrvatskim napuštanjem Ustavotvorne skupštine.
Broj zastupnika pri Ustavotvornoj skupštini bio je ukupno 419, a radikala (NRS) i demokrata (DS) koji su skupštini predali nacrt za budući ustav bilo je u skupštini zajedno samo 183, dok je za prihvaćanje ustava trebalo 211 glasova (potrebno 50% + 1 glas). Kako su oni bili u manjini trebalo je pridobiti još zastupnika da bi ustav bio izglasan. Pokojim ustupcima pridobili su JMO, Slovensku seljačku stranku i Džemijat. Od 258 nazočnih za ustav je glasovalo 223 zastupnika, 35 ih je bilo protiv ustava (161 zastupnij nije bio nazočan).
Po ustavu jugoslavenska država je ustavna, parlamentarna nasljedna monarhija. Unutarnje uređenje države strogo je centralističko (centar je Beograd). Centralizam je posebno istaknut jedinstvenim teritorijem na kojem se ukidaju povijesni entiteti i uspostavljaju oblasti. Državni grb je sklopljen od srpskog, hrvatskog i slovenskog grba, a službeni je jezik srpsko-hrvatsko-slovenski. Zakonodavnu vlast imaju skupština i kralj. Upravnu vlast ima vlada – odnosno ministarstva. Sudsku vlast obavljali su sudovi označeni kao "nezavisni", ali su presude donosili u "ime kralja". Ovim Ustavom mijenja se ime Kraljevstvo SHS u Kraljevina SHS.
Vidovdanski ustav bio je iznimno centralistički nastrojen, a svu je vlast davao kralju i nasljednoj dinastiji Karađorđevića. Iako je institucija Predsjednika vlade postojala, njegove ovlasti su, u odnosu na kraljeve, bile neznatne.
21. srpnja 1921. godine mladi komunist Alija Alijagić u Delnicama u atentatu ubija ministra unutarnjih poslova Milorada Draškovića, tvorca Obznane. Alijagić je potom osuđen na smrt i pogubljen.
2. kolovoza 1921. godine donosi se Zakon o zaštiti države čime su odredbe prijašnje Obznane pretvorene u trajni zakon i još pooštrene.
16. kolovoza 1921. godine umire kralj Petar I. Karađorđević, a njegov sin Aleksandar I. Karađorđević i formalno preuzima vladanje Kraljevine SHS.
Broj zastupnika pri Ustavotvornoj skupštini bio je ukupno 419, a radikala (NRS) i demokrata (DS) koji su skupštini predali nacrt za budući ustav bilo je u skupštini zajedno samo 183, dok je za prihvaćanje ustava trebalo 211 glasova (potrebno 50% + 1 glas). Kako su oni bili u manjini trebalo je pridobiti još zastupnika da bi ustav bio izglasan. Pokojim ustupcima pridobili su JMO, Slovensku seljačku stranku i Džemijat. Od 258 nazočnih za ustav je glasovalo 223 zastupnika, 35 ih je bilo protiv ustava (161 zastupnij nije bio nazočan).
Po ustavu jugoslavenska država je ustavna, parlamentarna nasljedna monarhija. Unutarnje uređenje države strogo je centralističko (centar je Beograd). Centralizam je posebno istaknut jedinstvenim teritorijem na kojem se ukidaju povijesni entiteti i uspostavljaju oblasti. Državni grb je sklopljen od srpskog, hrvatskog i slovenskog grba, a službeni je jezik srpsko-hrvatsko-slovenski. Zakonodavnu vlast imaju skupština i kralj. Upravnu vlast ima vlada – odnosno ministarstva. Sudsku vlast obavljali su sudovi označeni kao "nezavisni", ali su presude donosili u "ime kralja". Ovim Ustavom mijenja se ime Kraljevstvo SHS u Kraljevina SHS.
Vidovdanski ustav bio je iznimno centralistički nastrojen, a svu je vlast davao kralju i nasljednoj dinastiji Karađorđevića. Iako je institucija Predsjednika vlade postojala, njegove ovlasti su, u odnosu na kraljeve, bile neznatne.
21. srpnja 1921. godine mladi komunist Alija Alijagić u Delnicama u atentatu ubija ministra unutarnjih poslova Milorada Draškovića, tvorca Obznane. Alijagić je potom osuđen na smrt i pogubljen.
2. kolovoza 1921. godine donosi se Zakon o zaštiti države čime su odredbe prijašnje Obznane pretvorene u trajni zakon i još pooštrene.
16. kolovoza 1921. godine umire kralj Petar I. Karađorđević, a njegov sin Aleksandar I. Karađorđević i formalno preuzima vladanje Kraljevine SHS.
Nema komentara:
Objavi komentar