1929.
Šestosiječanjska (Šestojanuarska) diktatura
6. siječnja 1929. godine, preko Radio-Beograda kralj Aleksandar je objavio ukidanje Narodne skupštine, ukidanje Vidovdanskog ustava, a nakon toga i svih stranaka, rada sindikata, uveo je rigoroznu cenzuru tiska, zabranio sve političke aktivnosti - uveo je totalitarnu diktaturu koja se još naziva Šestojanuarska diktatura ili Šestojanuarska diktatura, a sve je to opravdao krizom koju parlamentarci Narodne skupštine nisu uspjeli riješiti odnosno u nesvrsishodnost Narodne skupštine koju zato i ukida.
Režim diktature osnovao je posebni Sud za zaštitu države, koji prijekim postupkom sudi političkim protivnicima. Osobito se progone ilegalne radikalne grupe i organizacije kao što su hrvatski i makedonski nacionalisti, albanski i crnogorski separatisti, te komunisti. Pojačan je policijski teror: premlaćivanja, mučenja i ubojstva.
Dr. Vladko Maček, kojega je slijedio najveći broj birača, tada nije poduzimao nikakve radikalne akcije protiv režima diktature tj. zagovarao je pasivnu politiku čekanja boljeg vremena kada će hrvatsko pitanje doći na red. No, ubrzo nakon proglašenja Šestosiječanjske diktature iz domovine bježe pravaši . K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika.
Dr. Vladko Maček, kojega je slijedio najveći broj birača, tada nije poduzimao nikakve radikalne akcije protiv režima diktature tj. zagovarao je pasivnu politiku čekanja boljeg vremena kada će hrvatsko pitanje doći na red. No, ubrzo nakon proglašenja Šestosiječanjske diktature iz domovine bježe pravaši . K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika.
19. siječnja 1929. godine iz domovine bježe pravaši Branimir Jelić, Gustav Perčec i Ante Pavelić (najprije odlaze u emigraciju u Italiju, a odmah potom u Beč gdje uspostavljaju vezu s makedonskim radikalnim revolucionarima iz organizacije VMRO). Tada dobivaju poziv posjete Bugarsku i da se tamo sastanu s čelnicima emigrantskog makedonskog nacionalnog komiteta.
Sofijska deklaracija
20. travnja 1929. godine Ante Pavelić i Gustav Perčec odlaze u Bugarsku u Sofiju i potpisuju s predstavnicima Makedonskog nacionalnog komiteta Sofijsku deklaraciju kojom usaglašavaju zajedničko djelovanje na stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije.
25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu od strane režima ubijeni su Đuro Đaković (sekretar CK KPJ) i Nikola Hećimović (sekretarom Crvene pomoći).
25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu od strane režima ubijeni su Đuro Đaković (sekretar CK KPJ) i Nikola Hećimović (sekretarom Crvene pomoći).
17. srpnja 1929. godine sud u Beogradu zbog Sofijske deklaracije Pavelića i Perčeca u odsutnosti osuđuje na smrtnu kaznu. Nakon toga Paveliću je potpuno onemogućen povratak u domovinu i on počinje javno djelovati i nastupati protiv režima u Kraljvini Jugoslaviji.
Kraljevina Jugoslavija
3. listopada 1929. godine izdan je Zakon o nazivu i podjeli kraljevine na upravna područja, čiji prvi članak glasi: Službeni naziv države Srba, Hrvata i Slovenaca je Kraljevina Jugoslavija. Ona se dijeli na 9 banovina i grad Beograd (umjesto dotadašnjih 33 oblasti). Ukinute su bilo kakve nacionalne posebnosti, a stvorena je, što i jest bilo jedno od izvornih ideja Karađorđevića, jugoslavenska nacija s jugoslavenskim jezikom kao službenim.
Nema komentara:
Objavi komentar