Uvod

Habsburška Monarhija

Habsburška Monarhija, za razliku od npr. ruskoga ili turskog carstva, nije stvarana osvajanjima već uglavnom ugovorima raznih zemalja i naroda s vladarskom kućom. Tako je bilo i s Kraljevinom Hrvatskom od 1102. godine ("Pacta Conventa"), od prihvaćanja habsburške krune 1527. godine do Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine.

Hrvatska i Slavonija je još 1102. godine imala autonomni status (personaina unija) u Ugarskoj. Od 1527. godine, zajedno s Ugarskom, sastavni je dio jedinstvene Habsburške Monarhije. I nakon te godine Hrvatska je očuvala naznake svoje posebnosti.

Politički odnosi i procesi u toj državnoj zajednici svodili su se na borbu za očuvanje, obranu ili izmjene međudržavnih sporazuma, a treba naglasiti da su se u Habsburškoj Monarhiji sporazumi i dogovori više poštivali nego u bilo kojoj drugoj velesili Europe.

Europska revolucija 1847/1848.

1847. godine Hrvatski sabor proglasio je hrvatski jezik službenim u javnom životu. 1848/49. godine ukinuto je kmetstvo i intenziviran je proces razvoja modernoga hrvatskog društva u kojem se dešava tranzicija staleškog u građansko društvo, građenje nacionalnog identiteta u prosvjeti, kulturi, znanosti, stvaranje kapitalističkih poduzeća i kapitalistiĉkih društvenih odnosa i radništva, razvitak seljaštva s tipičnim malim gospodarstvima.

Austro-Ugarska Monarhija

1867. godine dolazi do Austro-ugarske nagodbe koja je uvela dualni sustav - prije jedinstvena Habsburška Monarhija podijeljena je na austrijski i ugarski dio. Dualna podjela izvršena je u teritorijalnom smislu te u pogledu razgraničenja nadležnosti. Oba dualna dijela imala su svoje zasebne zakonodavne i izvršne organe, a u zajedničke poslove uključeni su: vladar, zajedničke oružane snage i vođenje vanjskih poslova. Područje današnje Hrvatske razdijeljeno je među oba dijela Austro-Ugarske.

Austrijski dio Monarhije

U austrijski dio Monarhije uključeno je područje zapadno od rijeke Lajte (Leitha) - područje poznato pod nazivom Cislajtanija. U njega su uključene njemačke, češke i poljske pokrajine, Dalmacija, slovenske zemlje te Istra, Rijeka i Trst. Dalmacija (Kraljevina Dalmacija) je tada imala svoj Zemaljski sabor (u Zadru) i Zemaljsku vladu.

Ugarski dio Monarhije

U ugarskom dijelu Monarhije nalazile su se Mađarska s Transilvanijom, a od južnoslavenskih zemalja Hrvatska-Slavonija, Međimurje, Prekomurje, Baranja, Bačka, Banat.

Hrvatsko-ugarska nagodba

1868. godine sklopljena je Ugarsko-hrvatska nagodba kojom su regulirani državnopravni odnosi Ugarske i Hrvatske. Utanačen je krug autonomnih (zakonodavnih i upravnih) i zajedničkih poslova, te njihovi nosioci (za Hrvatsku - Hrvatski sabor, te Zemaljska vlada s banom na čelu).